ČOVJEK I PRIRODA – SUDBONOSAN ODNOS

Čovjek (Homo sapiens) je najmlađa tvorevina evolucije, a ipak je u današnje vrijeme najmoćniji ekološki faktor. Djelovanje čovjeka na prirodu je snažno i složeno i čini se da na planeti Zemlji nema mjesta do kojih čovjek nije došao i ostavio tragove svog boravka. Od svog nastanka čovjek je koristio prirodu. U prošlosti je bilo manje ljudi a njihove potrebe su bile skromnije. Danas, sa napretkom civilizacije, naročito nakon tehnološke revolucije, brzina promjena sve više raste. Čovjek sve više želi i sve više uzima od prirode.

Stvarajući svoj poseban izdvojeni svijet, u kome vlada pogrešno usmjeren sistem vrijednosti u svim segmentima ljudskog djelovanja, čovjek na rodnoj mu Zemlji postaje sve više stranac, otimač, neprijatelj. Devastrirali smo šume, zagadili okeane i mora, zatrovali zrak i zemlju, postali smo predatori biosfere. Čovjek je na ,,dobrom“ putu da uništi sav prirodni sklad i harmoniju, koji je bez nas ljudi , savršeno funkcionisao gotovo četiri milijarde godina.

Primjeri razaranja, pusošenja, nesavjesnog i neracionalnog korištenja prirodnih resursa odvijaju se pred našim očima svakodnevno. Najčešće aktivnosti čovjeka koje dovode do promjena u biosferi su:

v  Pretjerani lov životinja usljed čega su nestale mnoge životinjske vrste (Falklandska Lisica -Lat. Dusicyon australis , ptica Dodo -lat. Raphus cucullatus, Klokanov Otočni Emu -lat. Dromaius baudinianus i mnoge druge vrste);

v  Namjerno ili slučajno naseljavanje različitih vrsta biljaka i životinja na staništa na kojima ih nije bilo;

v  Zagađivanje vode hemijskim i svakim drugim materijama koje nepoželjno utiču i na živi svijet, posebno kada se zagađenom vodom tretiraju gajene biljke;

v  Zagađivanje vazduha proizvodnjom energije i raznim tehnološkim procesima u industriji, poljoprivredi i saobraćaju;

v  Uništavanje vegetacije, kako zbog ishrane tako i zbog izgradnje gradova, puteva, industrijskih objekata;

v  Pretjerano i nekontrolisano korišćenje prirodnih bogatstava itd. .

v  Izgradnja velikih gradova, megalopolisa i sl..

Kao posljedica navedenih aktivnosti čovjeka, u XXI vijeku ljudska civilizacija se suočila sa sljedećim problemima:

• klimatske promjene,
• zagađenje voda,
• oštećenje ozonskog omotača,
• troposferski ozon,
• acidifikacija,
• degradacija zemljišta i erozija tla,
• povećano zračenje,
• siromaštvo,
• smanjenje biodiverziteta,( Biodiverzitet se definiše kao ,, raznovrsnost biljnog i životinjskog svijeta, opšte zakonistosti rasprostranjenja flore i faune i njihov raspored”)
• velike količine otpada,
• glad,
• bolest,
• ratovi,
• deforestacija,
• migracija selo-grad.

Ekološka kriza, s opasnim posljedicama za čitavu planetu i naročito zahtjev za očuvanjem stvorenoga svijeta, upozorava da treba uzeti ozbiljno bitno etičko načelo opšte namjene zemaljskih dobara.Ta dobra su namijenjena svim ljudima i svim narodima. To načelo je srž ekološkog poretka. Prirodna se bogatstva ne mogu zloupotrijebiti ili neograničeno iskorištavati u korist pojedinaca, jednoga naroda ili jednoga naraštaja, nego treba uvijek voditi računa i o dobrobiti drugih ljudskih bića. Opstanak čovječanstva bitno je povezan s pravima budućih naraštaja. Zbog svega toga čovjek mora da vodi posebnu ekološku politiku održivog razvoja, kako bi obezbjedio sebi kvalitetan život, ali ostavio i potomcima mogućnost da nastave život dostojan ljudskog roda.

,, Ovu planetu nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je pozajmili od svojih potomaka “.